Ознаке


Uvijek na krivoj strani

U Ćosićevu Dnevniku malo je toga korisnog; tu i tamo neko njegovo viđenje ove ili one političke ličnosti, ali površno i nezanimljivo. Tu ćemo saznati kako se Alija Izetbegović 35 izuo kad je ušao u njegovu kuću, ali mu Dobrica nije dopustio da ostane u čarapama, jer to je srpska kuća, tu bosi sjediti nećemo. Ćosić konstatira da je izuvanje muslimanski običaj; čini se da je malo zatečen, pa piše: “Zbunjen i iznenađen, rekao sam mu: ‘Gospodine Izetbegoviću, u ovu se kuću ne ulazi izuven. Molim vas, ne skidajte cipele!’” Nakon što su se dvojica državnika dogovorili da neće bosonogi voditi dijalog o sudbini njihovih naroda, Dobrica je o Aliji unio u svoj Dnevnik kako je taj političar samo “prividno delovao meko i oblo”, a u stvari je bio Alahov ratnik spreman na sva sredstva, te još čvrsto “ukopan u istorijski rov muhamedanske Bosne”.

Ono što je i kako je Ćosić napisao o Tuđmanu, gotovo da imponira i čini toga koleričnog starca simpatičnim, ako uopće šampion nesimpatičnosti može makar i zakratko postati simpa. To izgleda može samo u Ćosićevoj varijanti. Gedža najprije kaže kako je nekoć u ćaskanjima s Krležom prvi put čuo o tome Tuđmanu, te da je iz Krležinih usta izletjelo mnogo pohvala i divljenja “kulturi kuće supružnika Tuđman”, valjda stoga što je “Krleža od Tuđmana primio podatak da je u Jasenovcu ubijeno između 40 i 50 hiljada Srba”, veli Ćosić. Je li Krleža bio baš tako neodgojen da upravo Gedži povjeri kako se divi kulturnom domu Tuđmanovih, jer je primio podatak, kao mito, da je Srba ubijeno u Jasenovcu “između 40 i 50 hiljada”. To je Ćosićeva seljačka lukavost, podmetanje nasitno, jer se hoće reći kako su Krleža i Tuđman isto, kako su svi Hrvati srbomrsci, nadalje ustaše, te zatočenici njihova “kastracionog karaktera” o kojemu je znanstveno pisao njegov suborac, akademik Jovan.36

Predsjednik Jugoslavije prvi put je sreo Tuđmana u Ženevi; malo je falilo da kobno završi taj susret, ali je srećom Lord Owen (lorde, lorde!) zavapio i pozvao Ćosićeva liječnika: “Kolega Boškoviću, uđite u salu i izvedite napolje svog predsednika. On je u vrlo lošem stanju, sačuvajte ga od Tuđmana.” Ćosić veli da je Tuđman bio “težak sabesednik, prek, jedak, žestok. Viče, ljuti se, a Srbe zove srbočetnicima”. Pa ipak su se dvojica predsjednika nekako usaglasili, napravili kakvu-takvu deklaraciju, srpsko-hrvatski kompromis, tada su se dogovorili o razmjeni stanovništva, kuća, dobara, zemljišta, “a Vens odobrio uz formulaciju da se to nazove ‘humanitarno preseljenje’ i tako izbegne utisak etničkog čišćenja”, veli Ćosić. Kako Gedža, lukavac, prebacuje tu formulaciju na Cyrusa Vancea, premda mi se čini da je po duhu i podlaštvu mogla izaći jedino iz radionice Ćosić & Tuđman. ………

videti vise> http://forum.b92.net/topic/21455-otac-nacije/

Advertisements