Ознаке


Tamo gde je i ogrtač za kukuruz "pocrveneo", 2013

Tamo gde je i ogrtač za kukuruz „pocrveneo“, 2013

….Bećković: A što je problem, nema talenta za jezike? Koliko jezika on govori?

Acović: Pa, ja mislim jedno pet. Nešto vam ide, nešto vam ne ide. Možda postoji i jedan problem koji je od sledeće vrste, vi znate da postoje stvari prema kojima ste relativno neutralni i prema njima se odnosite kao prema nečemu što, ako treba da savladate, vi sednete pa naučite, bez obzira na to da li vas zanima ili vas ne zanima. Međutim, kada prema nečemu imate određen ličan odnos i to dosta jak, sentimentalan, onda tu može da postoji problem jer vi stalno sebe proveravate, preispitujete i kažete – stani sad, da ne pogrešim, kako beše ovde, jer znate da će sve ono što budete izgovorili biti slušano vrlo pažljivo i da je broj onih koji će se radovati svakoj greški proporcionalan statusu koji imate ili kome težite.

Bećković: Završavamo s jezikom, verujem da i gledaoci imaju tu prvu ideju kao – a šta je s tim jezikom, to smo skinuli sa dnevnog reda. Dakle, s jedne strane imamo tu ideju da je primedba da je to vraćanje Srbije u doba pre Prvog svetskog rata ili u doba pre 60 godina, u svakom slučaju demodernizacija. S druge strane, vi imate uverenje da je upravo to prečica za modernizaciju i za ulazak Srbije u Evropu. I hajde da vidimo taj deo, koji su to argumenti, kakva je to prečica i koje su to prednosti?

Acović: Verovatno je osnovna razlika u tome šta ko podrazumeva da predstavlja prošlost u kojoj se mi nalazimo trenutno. Mi se trenutno nalazimo u svojoj prošlosti, mi se nalazimo trenutno u prošlosti onakvoj kakva nam je bila skrojena u Jajcu i Bihaću i overena u Beogradu posle onih famoznih izbora s ćoravom kutijom. Dakle, jedini vestigijum svega tog vremena, kompletne te ideološke matrice, kompletne te priče o kretanju ka svetloj budućnosti, ostala je ta forma spoljna, ta ambalaža u koju mi pokušavamo konstantno da utrpamo svoju sudbinu, uključiv svoju budućnost. To se pokazalo kao apsolutno nefunkcionalno, kao apsolutno loše, i to nije pitanje modernizma, to nije pitanje da li smo mi moderni ili nismo moderni, to je konstatacija da mi živimo u jednom društvenom uređenju, državnom uređenju koje ne funkcioniše.

Bećković: Dobro, ali kako ćemo prečicom mi stići s monarhijom, koja je to prečica?

Acović: Znate, ako su od svih onih čvrstih temelja komunizma koji je kod nas građen, ako su ostali još pitanje samo imovine i pitanje državnog uređenja, onda ja ne vidim kako bi nas monarhija mogla više vratiti unazad od onoga gde se već nalazimo. Ja mislim da bi to bio, ako hoćete, i definitivan argument da smo raščistili s jednim delom svoje prošlosti koji se pokazao kao letalan po ovu zemlju i po ovaj narod…..

Извор: Б92 Утисак недеље: видети више: http://www.b92.net/info/emisije/utisak_nedelje.php?yyyy=2006&mm=05&nav_id=199233